Tata, koliko zarađuješ na sat

Sin: Tata, mogu li te nešto pitati?

Otac: Naravno. Što je bilo?

Sin: Tata, koliko zarađuješ na sat?

Otac: To se tebe ne tiče. Zašto pitaš?

Sin: Samo želim znati . Molim te reci mi koliko zarađuješ na sat?

Otac: Ako baš moraš znat, 20 kn.

Sin: Aha...

Sin: Tata možeš li mi pozajmiti 10 kn?

Otac je pobjesnio

Otac: Ako je jedini razlog zašto mi tražiš novac to što bi htio kupit neku glupu igračku ili napraviti neku drugu koještariju, momentalno da si otišao u krevet! Ubijam se od rada da bih zaradio za sve nas, a ti samo misliš o sebi i svojim prohtjevima!

Dječak je pokunjen otišao u sobu i zatvorio vrata.

Otac je sjeo za stol i bio sve bjesniji zbog pitanja koja mu je dječak postavio. Kako se usuđuje pitat takve stvari? Nakon sat vremena, otac se smirio i razmislio malo o svemu: 'Možda mu je nešto zaista bilo potrebno, pa mi je zato tražio 10 kn. Uostalom, rijetko kada mi traži novac.' Otac je potom otišao u sinovljevu sobu.

Otac: Spavaš li, sine?

Sin: Ne tata, budan sam.

Otac: Razmišljam nešto...možda sam bio previše grub. Danas mi je bilo naporno na poslu pa sam se istresao na tebi. Evo ti onih 10 kn koje si tražio.

Dečak se nasmijao i razdragano rekao: 'Hvala ti tata!' Potom je uzeo zgužvane novčanice, koje su bile pod jastukom. Otac je primjetio da on već ima nešto novca, pa se opet krenuo ljutiti. Dječak je polako prebrojao novac, i potom pogledao oca:

Otac: Šta će ti još novca, ako već imaš toliko koliko si tražio?

Sin: Nisam imao dovoljno, ali sad imam...Tata, imam sad 20 kn! Mogu li kupiti 1 sat tvog vremena? Molim te dođi sutra ranije s posla, da bismo svi večerali zajedno!

Otac se osjećao slomljenim. Zagrlio je svog sina i molio ga da mu oprosti.

-------------

Samo kratak podsjetnik svima koji puno rade u životu. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prođe, a da ga ne provedemo sa ljudima koji su nam zaista važni u životu i koje volimo. Sljedeći put se prisjetite da provedete 20 kn svog vremena sa osobama koje volite! Jednog dana kada umremo, posao će raditi neko umjesto nas, ali obitelj i prijatelji koji ostanu osjećati gubitak do kraja života.

Ne možeš udovoljiti svima

Bio nekoć neki bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca.

Odlučili su otputovati kako bi radili i upoznali svijet.

I zaputili se sa svojim magarcem.

U prvom su selu čuli komentare: "Pogledajte samo ovog neodgojenog neotesanca... Dok on jaše na magarcu, njegovi roditelji moraju iza njega klapati."

Na to žena reče svome čovjeku: "Nećemo dopustiti da ljudi pričaju loše o našemu sinu."

Čovjek skine dječaka s magarca i sam ga zajaše.

U sljedećem selu čuli su kako ljudi govore: "Vidite ovoga bezobraznika... Pušta da mu žena i dijete pješače, dok je on zajahao magarca."

Nakon toga su zamolili majku da se popne na magarca, dok su otac i sin vodili živinče.

U trećem su selu čuli kako ljudi govore:

"Jadni čovjek! Premda je cijeloga dana teško rintao u polju, prepustio je ženi da jaše na magarcu. K tome i vidite to jadno dijete: Pored takve nemajke on se nema kada radovati ni nasmijati."

I nastaviše put jašući svih troje na magarcu.

U sljedećem su selu čuli komentare od ljudi: "Pa ovih troje su zbilja stoka u usporedbi sa živinčem na kojemu jašu. Pa slomit će jadnom magarcu kralježnicu pod svojim težinom."

I odlučiše da će svih troje ići pješke pored magarca.

U sljedećem selu nisu vjerovali svojim ušima kad su čuli kako ljudi govore: "Pa, pogledajte samo te idiote! Pješače premda imaju živinče koje bi ih moglo nositi."