Dva vuka u nama

 

Jednom davno, neki je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:

- U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, predstavlja: bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, krivnju, srdžbu, egoizam... Drugi vuk predstavlja dobro, predstavlja ono što pruža: užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, vjeru...

Mali Indijanac se zamisli. Sve svoje misli usmjeri na dubinu djedovih riječi te ga zapita:
-Koji vuk na kraju pobijedi?

- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

Legenda Cherokee Indijanaca

Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu prelaska dječaka u zrelo doba. Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog! Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na jednom posječenom stablu i da ne smije da skine povez sa očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svojemu licu.

Nije smio plakati, niti zvati pomoć.

Kada preživi noć, postat će ČOVJEK.

Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao da uđe u zrelo doba na svoj način. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri, raznih ptica, pa do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili možda ubiti. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i zemlju. Ali ipak mali indijanac sve je to hrabro podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.

Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.

I tek u tom trenutku mali Cherokee Indijanac otkrio je da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

*********

Isto tako ni mi nikad nismo sami. Neko uvijek pazi na nas.

Kralj sa jednim okom i jednom nogom

Davno, živio je jedan kralj koji je imao jedno oko i jednu nogu. Silno se trudio da sakrije svoje mane i prikazao sebe kao i ostali kraljevi koji su bili veliki ratnici.

Jednog dana zatražio je da ga naslika neki od velikih slikara u kraljevstvu. Bilo koji. Međutim niko se nije usudio da napravi sliku, jer bi tako morao naslikati kralja bez jednog oka i bez jedne noge. Tako da su svi redom odbijali kraljevu želju, odnosno pobjegli bojeći se za svoj život.

Ali konačno, kraljevi dvorani uspjeli su nagovoriti jednog slikara koji je ipak pristao da naslika kralja.

Bila je to izuzetna slika koje je iznenadila sve na dvoru.

Slikar je, naime, naslikao kralja u lovu kako PUŠKOM NIŠANI U JELENA. Ciljao je sa jednim okom zatvorenim i klečao sa jednom nogom ‘savijenom’!

Zašto i mi ne bismo mogli ‘slikati’ druge, tako što ćemo skrivati njihove mane, a isticati njihove pozitivne vrline. 

Sretna zdjelica

U šetnji predgrađem poznati skupljač umjetnina spazi pred jednom trgovinom neku šugavu mačku kako iz zdjelice lapće mlijeko. Odmah prepozna kako je ta zdjelica vrlo stara i vrlo vrijedna. Nonšalantno uđe u trgovinu i ponudi da će kupiti mačku za 100 eura.

- Žao mi je, mačka nije za prodaju - odgovori mu vlasnik trgovine.

- Ali, molim vas, doista bi mi trebala takva mačka, u kući su mi se pojavili miševi. Platiti ću vam dvijesstotine eura za nju.

- Prodano! – reče mu trgovac i pruži mačku.

- Ali znate što – nastavi kupac uzimajući mačku - kad sam već dao za nju dvjesto kuna mogli biste mi uz nju dati i tu staru zdjelicu iz koje je vjerojatno navikla jesti.

- Žao mi je stari, to mi je sretna zdjelica. Do sada sam već prodao dvadeset mačaka! 

Izvor: Zanimljivosti u prolazu